Ne smemo da ćutimo ni o zločinima iz prošlosti, ni o nasilju nad civilnim društvom
Saopštenje objavljeno 12.07.2026.
U subotu ujutru, 11. jula 2026. godine, u centru Beograda fizički je napadnut i pretučen pisac, aktivista i predsednik Udruženja „Krokodil“ Vladimir Arsenijević. Grupa od više desetina mladića napala ga je ispod Brankovog mosta, na mestu gde je trebalo da se održi komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici. Napadači su ga tukli, pretili mu i oskrnavili prostor nacionalističkim grafitima, pa je komemoracija otkazana iz bezbednosnih razloga. Ovim organizovanim nasiljem sprečeno je mirno i dostojanstveno obeležavanje godišnjice genocida u Srebrenici, a građanima Srbije uskraćeno jedno od osnovnih demokratskih prava – da javno odaju poštu žrtvama.
Kao organizacija civilnog društva koja se bavi kulturom sećanja, obrazovanjem o Holokaustu i zaštitom demokratskih vrednosti, ali i kao građani koji zahtevaju društvo zasnovano na vladavini prava, ljudskom dostojanstvu i slobodi izražavanja, odlučno stojimo uz Vladimira Arsenijevića, Udruženje „Krokodil“ i sve organizatore planiranog skupa.
Pridružujemo se zahtevima Upravnog odbora Udruženja „Krokodil“ i tražimo hitnu i efikasnu reakciju nadležnih organa, brzo pronalaženje i procesuiranje svih počinilaca i organizatora napada, obezbeđivanje bezbednosti aktivista i svih građana koji učestvuju u javnom životu, kao i nedvosmislenu javnu osudu ovog nasilja od strane najviših državnih zvaničnika. Istovremeno zahtevamo prekid zvanične i institucionalno podržane prakse negiranja i relativizacije ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca.
Napad na Vladimira Arsenijevića nije izolovan incident. On je posledica dugogodišnjeg urušavanja kulture sećanja u Srbiji i sistematskog izbegavanja odgovornog suočavanja sa prošlošću. Kultura sećanja ima dve osnovne društvene funkcije: 1) da čuva dostojanstvo žrtava, govoreći o njihovim životima, a ne samo o njihovom stradanju; i 2) da kroz kritičko razumevanje procesa koji su doveli do zločina razvija svest o odgovornosti svakog pojedinca i društva u celini – pre svega odgovornosti da u sebi i svojim postupcima prepoznamo i sprečimo nasilje, diskriminaciju i dehumanizaciju, da ne postanemo njihovi počinioci, saučesnici ili ravnodušni posmatrači, a zatim i da zaštitimo druge.
Umesto toga, kultura sećanja u Srbiji je neretko zloupotrebljena i podređena političkim interesima. Istorija se instrumentalizuje radi promocije nacionalističkih narativa, održavanja mržnje i osećaja ugroženosti, kao i političkih obračuna sa kritičkim glasovima. Takva zloupotreba prošlosti produbljuje podele, podstiče netrpeljivost i održava tenzije u društvu i regionu.
Srbija ni danas nema doslednu javnu politiku sećanja na Drugi svetski rat koja bi istovremeno odala poštovanje svim žrtvama, jasno osudila sve zločine i priznala odgovornost domaćih kolaboracionista i počinilaca zločina. U takvom okruženju pogotovo ratovi devedesetih nisu predmet ozbiljnog društvenog suočavanja. Umesto otvorenog dijaloga i odgovornosti, stvarne traume stotina hiljada građana Srbije koji su bili žrtve, izbeglice, ili ratni vojni veterani ratova devedesetih, pa čak i druge i treće generacije njihovih porodica, bivaju predmet političke manipulacije i zloupotrebe. Tako se održavaju stare a stvaraju nove traume koje se koriste za širenje mržnje, umesto za izgradnju mira i poverenja.
U tom kontekstu obeležavanje sećanja na žrtve genocida u Srebrenici u samoj Srbiji predstavlja jedan od ključnih preduslova za ozdravljenje našeg društva. To ni na koji način ne umanjuje niti negira stradanja srpskih žrtava. Naprotiv, suočavanje sa takvim zločinima potvrđuje univerzalni princip da svaka žrtva zaslužuje jednako dostojanstvo, a svaki zločin mora biti jasno imenovan i osuđen. U tom kontekstu imamo dvostruku odgovornost da se dostojno sećamo zločina u Srebrenici jer je počinjen “u naše ime”. Bez toga nema ni poverenja, ni pomirenja, ni demokratske budućnosti. Samo tako će Srbija moći da izađe iz mraka devedesetih i uđe u 21. vek.
To što komemoracija genocida u Srebrenici danas u Srbiji zavisi gotovo isključivo od organizacija civilnog društva predstavlja ozbiljan poraz državnih institucija. Umesto toga, mirne manifestacije sećanja se sprečavaju fizičkim nasiljem i vandalizmom. Uprkos tome, nećemo odustati od odbrane prava na sećanje, prava na istinu i prava svakog građanina da bez straha učestvuje u javnom životu.
Kultura sećanja zasnovana na činjenicama, dostojanstvu žrtava i kritičkom suočavanju sa prošlošću predstavlja jedan od temelja demokratskog društva. Kada se nasiljem sprečava javno sećanje na žrtve, ne napadaju se samo organizatori jednog skupa, već i osnovne demokratske vrednosti na kojima počiva svako slobodno društvo. Zbog toga još jednom ističemo nedvosmislenu i snažnu podršku Udruženju „Krokodil“ i Vladimiru Arsenijeviću.
Miško Stanišić, Director
Kontakt za medije
Za upite medija, molimo kontaktirajte Nemanju Stevanovića na nemanja.stevanovic@terraforming.org
