Osnivači Miško Stanišić i Nevena Bajalica imali su po dvadesetak kada su svedočili kako nacionalizam i mržnja preuzimaju društvo i razaraju ga. Jugoslovenski ratovi koji su usledili primorali su ih da pobegnu u Švedsku, odnosno Holandiju.
„Nadala sam se konjici ili nekome ko će doći da nam pomogne i da me spase. Ali niko nije došao“, priseća se Nevena. „Sve sam ostavila, veoma uplašena i razočarana.“
Svako od njih borio se sa anksioznošću koja je dolazila sa selidbom i nesigurnošću, susrećući bezbroj drugih ljudi iz celog sveta koji su takođe bili traumatizovani ratom. „Kada ste usred toga, i ne shvatate da to nije normalno. Život ne bi trebalo da bude takav“, kaže Miško.
Vremenom su se oboje profesionalno angažovali u oblastima ljudskih prava i građanskog obrazovanja: Nevena u Holandiji kao istraživačica i kasnije službenica za dodelu grantova, a Miško u Švedskoj kao edukator u sferi obrazovanja odraslih i političkog obrazovanja.
Upoznali su se 2008. godine i ubrzo shvatili da bi trebalo da udruže svoje iskustvo, znanje i otpornost kako bi podržali razvoj civilnog društva u Srbiji. Njihov cilj je bio da novim generacijama ponude organizaciju na koju mogu da računaju, osiguravajući da se one nikada više ne suoče sa beznadežnošću koju donose rat i politička neizvesnost.
Razmišljajući o nasilju i nacionalizmu kojima su svedočili, sve više su se okretali Holokaustu kao ključnom istorijskom okviru za razumevanje kako mržnja, propaganda i propadanje demokratskih vrednosti mogu dovesti do katastrofalnih posledica.
Termin „terraforming“ odnosi se na prilagođavanje druge planete kako bi ona postala pogodna za život ljudi.
„Ali zapravo, i dalje bi trebalo da radimo na prilagođavanju i poboljšanju ovog našeg sveta pre nego što pređemo na druge planete“, kaže Miško. „Onim što radimo u našoj organizaciji, nadamo se da ovaj svet činimo bar malo boljim i pogodnijim za život svih nas.“