80 godina kasnije

Povodom 80. godišnjice oslobođenja Aušvica i Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta, Terraforming, Omladinski klub jevrejske opštine Beograd i Memorijalna komisija Jevrejske opštine Beograd organizovali su skup u Jevrejskom kulturnom centru povodom obeležavanja ovog važnog datuma, odavanja počasti žrtvama i razgovora o kulturi sećanja, savremenim izazovima iskrivljavanja Holokausta i rastućeg antisemitizma.

Hvala svima koji su prisustvovali događaju!

Program

Na početku programa prisutnima su se obratili domaćini, uvaženi gosti, ministar za Ljudska i manjinska prava i socijalni dijalog, i ambasadori.

  • Miško Stanišić, direktor Terraforminga
  • Filip Belevski, zamenik predsednika Omladinskog kluba JOB
  • Ognjen Diamant, potpredsednik Jevrejske opštine Beograd
  • Ambasador Avivit Bar-Ilan, Ambasada Izraela
  • Ambasador Kristijan Ebner, Ambasada Austrije
  • Ambasador Jan Bondi, Ambasada Češke Republike
  • Ambasador Emanuel Žiofre, ambasador Evropske unije u Srbiji
  • Ambasador Pjer Košar, Ambasada Francuske
  • Ambasador Anke Konrad, Ambasada Nemačke
  • Ambasador Šarlot Samelin, Ambasada Švedske
  • Ambasador Edvard Ferguson, Britanska ambasada
  • Tomislav Žigmanov ministar za ljudska i manjinska prava i socijalni dijalog Vlade Republike Srbije.

Zbog tebe pamtim: sećanje treće generacije na Holokaust

Jedan od vrhunaca bila je izložba „Zbog tebe pamtim: sećanje treće generacije na Holokaust“, koju je pripremio JOK. Na osam panela, članovi Omladinskog kluba predstavili su 16 ličnih porodičnih priča o preživljavanju i sećanju na Holokaust. Tako je izložba pružila prostor mladim članovima jevrejske zajednice da preuzmu narativ o sećanju na Holokaust u svoje ruke i oblikuju kolektivno pamćenje za buduće generacije.

ABC o antisemitizmu

Posetioci su takođe mogli da vide izložbu Terraforminga „ABC o antisemitizmu“, koja je deo platforme o savremenom antisemitizmu predstavljenoj na veb stranici Centra za borbu protiv antisemitizma i netolerancije (CBA ). ABC o antisemitizmu sadrži 25 pitanja i odgovora o savremenom antisemitizmu u Srbiji i međunarodno.

Kratki film „Zašto se sećam“

Prikazan je i kratki film „Zašto se sećam“. Film sadrži izjave nekih od vodećih aktera u memorijalizaciji Holokausta iz različitih zemalja. Oni su poslali kratke video snimke specijalno za ovaj događaj u Beogradu. U svojim izjavama delili su intimne i lične motive koji ih inspirišu da rade sa kulturom sećanja i održavaju sećanje na Holokaust.

Panel diskusija: „80 godina kasnije: Antisemitizam posle Holokausta“

Panelisti:

  • Isidora Jurjević – programska koordinatorka Omladinskog kluba Jevrejske opštine Beograd
  • Borka Marinković – istraživač i autorka knjige „Zapis o Holokaustu – druga generacija“
  • Moderator: Miško Stanišić, direktor Terraforminga i član delegacije Republike Srbije u Međunarodnoj alijansi za sećanje na holokaust (IHRA).

Panel diskusija: „80 godina kasnije: Antisemitizam nakon Holokausta“ bavila se ključnim pitanjima vezanim za sećanje na Holokaust i savremene izazove u borbi protiv antisemitizma. Ovako je Miško Stanišić predstavio svaku od četiri teme u diskusiji:

80 GODINA POSLE HOLOKAUSTA

80 godina je prošlo od oslobođenja zatočenika logora Aušvic-Birkenau, kada se, barem simbolično, završio Holokaust – događaj koji je obeležio 20. vek i zauvek promenio naše poimanje zločina i zla, i šta je ljudski moguće da čovek učini čoveku. Ovaj događaj je inspirisao stvaranje Povelje o ljudskim pravima, ovo gorko iskustvo ugrađeno je u fundamente demokratskih vrednosti na kojima je izgrađena posleratna Evropa, pre svega kroz vrednovanje građanskih prava, pravne države, i poštovanje ljudskog dostojanstva – barem kao nešto čemu stremimo i što bi trebalo biti neupitno i nedodirljivo u svaremenom društvu. Istovremeno, jevrejska zajednica je pretrpila nenadoknadiv gubitak, sa 6 miliona ubijenih nestale su cele porodice i zajednice, u mnogim mestima, gradovima, regijama, Jevreja više nije bilo, i jedva da ima tragova o postojanju nekada bogate kulture i zajednice koja je gradila i doprinosila celokupnom razvoju evropskog društva. Od tog 27. januara kada su Sovjeti ušli u Aušvic, do danas, naša društva su prošla ogroman put. Evropa se menjala, naše društvo se menjalo, mi smo na žalost prošli i kroz krvavi građanski rat, i još uvek smo u tranziciji.

Na koji način možemo u našem društvu, svako iz svoje pozicije, kao istraživači, pravnici, civilno društvo, i jevrejska zajednica, doprineti podizanju svesti ne samo o relevantnosti memorijalizacije Holokausta, i etabliranju i učvršćivanju najviših međunarodnih standarda na ovom polju, ne samo iz civilizacijske obaveze prema žrtvama već i kao nezaobilazan i neophodan instrument za jačanje i očuvanje fundamentalnih demokratskih vrednosti? Gde je danas u našem društvu sećanje na Holokaust, svest o relevatnosti ovog sećanja i gorkih pouka koje smo trebali da izvučemo iz ovog strašnog događaja? Da li je u našem društvu sećanje ne Holokaust i razumevanje Holokausta relevatno 80 godina kasnije?

ANTISEMITIZAM

Svi međunarodni pokazatelji i istraživanja (FRA, OEBS, EU, istraživanja organizacija civilnog društva i zvaničnih institucija, jevrejskih organizacija kao Svetski jevrejski kongres, Anti-Defamation League ADL, Claims Conference itd) ukazuju da je antisemtizam u stalnom porastu u poslednjih dvadesetak godina. Na žalost u Republici Srbiji nemamo mehanizme za prijavljivanje antisemitskih incidenata ka ni za monitoring, odnosno praćenje antisemitizma. Upšte znanje o ovoj specifičnoj mržnji i razumevanje fenomena antisemitizma je u Srbiji na niskom nivou. Kao posledica, kod onih koji bi trebalo da oblikuju javno mišljenje kao i javne politike za suprotstavljanje antisemitizmu upitan je nivo sposobnosti da se identifikuje savremeni antisemitizam. Zato možemo čuti uvreženo mišljenje da “kod nas nema antisemitizma”, što je za jedno savremeno evropsko društvo sa evropskim kulturnim nasledjem antisemitizma, i u svetu informacionih tehnologija, statistički jednostavno nemoguće. Osim tradicionalnog desničarskog profašističkog antisemitizma, u poslednjih par godina, posebno nakon napada Hamasovih terorista na Izrael, svedoci smo porasta levog antisemitizma u Srbiji. Poražavajuće je da 80 godina nakon oslobođenja zatočenika Aušvica moramo da govorimo o flagrantnom porastu antisemitizma, kako u svetu, tako i u našoj zemlji. Istovremeno znamo da samo jačanje svesti o Holokaustu kao istorijskom događaju, odnosno sećanje na žrtve progona u prošlosti, nije dovoljno da bi se suprotstavili savremenom antisemitizmu.

Kako se možemo suprotstaviti rastućem antisemitizmu? Šta treba da uradimo kako bismo povećali svest o prisustvu antisemitizma u našem društvu, a zatim se pozabavili korenima i manifestacijama antisemitizma u Republici Srbiji?

JEVREJSKA ZAJEDNICA I SAVREMENA MEMORIJALIZACIJA HOLOKAUSTA

Kultura sećanja i uopšte memorijalizacija Holokausta koja obuhvata i obrazovanje, komemoraciju i istraživački rad, barem na međunarodnom planu, prošla je od poslednje dekade prošlog veka do danas kroz proces intenzivnog razvoja, sazrevanja, spoznaje i uspostavljanja standarda i normi koje se baziraju na bogatom iskustvu najvažnijih svetskih institucija koje se decenijama bave sećanjem na Holokaust kroz muzejsku, edukativnu, istraživačku i komemorativnu delatnost. Kako je sazrevala spoznaja da je memorijalizacija Holokausta ne samo zajednička obaveza, nego i potreba, stvarani su međunarodni standardi i norme koje su izražene kroz različite dokumente i preporuke koje su doneli Međunarodna alijansa za sećanje na Holokaust IHRA kao najviši autoritet na tom polju, ali i Unesko, UN, Savet Evrope, i drugi. Takođe beležimo da je zainteresovanost međunarodne publike da posećuje muzeje, memorijalne centre i autentične lokacije Holokausta poslednje decenije u stalnom porastu. Naša zemlja se u te procese uključila relativno kasno, i kada situaciju kod nas poredimo sa situacijama u zemljama i vodećim institucijama memorijalizacije Holokausta, standardima koji se tamo primenjuju i stepenu razumevanja ne samo značaja i potrebe za memorijalizacijom Holokausta, nego pre svega razumevanja čemu kultura sećanja treba da služi i na koji način da se manifestuje, možemo videti da je pred nama još dalek put. Jedan od velikih problema sa kojima se susrećemo kod nas je zloupotreba istorije za dnevnopolitičke sukobe, populističku i nacionalističku propagandu, a neke od manifestacija, objava i izložbi umesto da razvijaju kritičko mišljenje i razvijaju svest o sopstvenoj odgovornosti za zaštitu demokratskih vrednosti zapravo rasplamsavaju strah i mržnju.

Kako naše društvo danas može bolje podržati i razumeti jevrejsku zajednicu u kontekstu sećanja na Holokaust? Kako možemo postići inkluzivniju kulturu sećanja u kojoj će nove generacije Jevreja imati prostora da izraze i podele svoje stavove, iskustva i narative o holokaustu? Istovremeno, to je prilika za promovisanje pomirenja, razumevanja i borbu protiv svih oblika mržnje i diskriminacije.

NOVE TEHNOLOGIJE I MEMORIJALIZACIJA HOLOKAUSTA

Nove tehnologije su odavno važan deo savremene komunikacije, pa tako i u kontekstu memorijalizacije Holokausta. Digitalna memorijalizacija Holokausta odnosi se na upotrebu digitalnih tehnologija za očuvanje sećanja, obrazovanje i istraživanje o Holokaustu. Ovaj pristup kombinuje moderne tehnologije, poput virtualne realnosti, veštačke inteligencije, 3D skeniranja, holograma, digitalnih arhiva i interaktivnih aplikacija, ali i relativno jednoistavnih i pristušačnih tehnologija i formata kao podkasta, i korištenja društvenih mreža za kampanje i edukativne akcije, kako bi omogućio dublje i pristupačnije razumevanje ove tematike. Istovremeno, savremene tehnologije se koriste za falsifikovanje i iskrivljenje istorije.

Kako vidimo upotrebu novih tehnologija, uključujući veštačku inteligenciju, u kulturi sećanja na Holokaust uopšte, ali i za prepoznavanje i sprečavanje širenja negiranja i iskrivljenja Holokausta kao i antisemitizma na internetu? Kako balansirati očuvanje prava na slobodu govora i suzbijanje otvorenog govora mržnje, ali i suptilne antisemitske propagande? Kako vidimo u budućnost ulogu AI u oblikovanju naše kolektivne memorije o Holokaustu? Koji bi bili pozitivni, a koji negativni aspekti toga?